11.ožujka 2015.

Njegov p.o.v.*

Okee...ovo je čudno..?? Zaš´ je sam otrčala?! Sam Bog zna gdje je sad, o Isuse... Pa di je?!?

E kad je nađem...kad je naađemm...gotova je...!😤

Pisac
Odjednom se čuje vrisak iz šume. On brže potrči prema smjeru gdje je Viktoria otišla. Kad je došao do šume, i taman kad bi ušao, nešto je zašuškalo, nešto veliko, nešto što je imalo zastrašujuće veliku sjenu. Izvadio je mobitel iz stražnjeg džepa i oprezno ga usmjerio prema zvjeri. Upalio je bljeskalicu i mobitel stavio na zemlju, a on se malo udaljio i popeo se na drvo; hrast, točnije. Čekao je neko vrijeme i onda ponovo začuo vrisak. Iz šume je netko bacio ciglu na kojoj je bio privezan koncem papirić.On se nije htio približavat tome, pošto se prepao da ga nebi nešto napalo. Na papiriću je pisao, slovima izrezanih iz papira :

                                                                                              De ČKo cuRIčICa tI je DobRo, VaLjDA...

Opet se čulo šuškanje, no ovog puta kao da je slabije, kao da je to neka manja zvijer.
Par minuta poslije, šuškanje je nestalo, bio je mrkli mrak, mobitel je prestao odavno svijetliti, a On je još uvijek bio na drvetu, a Viktoria u šumi.
Ona- NEE!!!! NE NJEGAAA!!!!!!!!!!
Njegov p.o.v.*
Šta je ovo sad?? Šta se događa unutra?!?!? To je to, nemogu to više podnjet, nemogu ovdje više čučat na drvetu ko nekak kukavica, idem unutra makar poginuo.

Pisac
On je krenuo u šumu. Spustio se s drveta i zakoračio. Ušao je u šumu. Stalno se čulo neko šuškanje, nije se obazirao. Odjednom je čuo...💩💬🙇🐉🎇




* = p.o.v. znači ´point of view´ ili ´kut gledanja´, znači kad se iz nečije perspektive gleda

10. ožujka 2015.

I tako su oni fino ležali u travi i pričalii...
On- Pa...ovako...Ivan i Tin su vođe bande imenom `Huligani´

Ona- Hahahaha

On- E malaa, čemu se ti sad moolim te smiješ?😒

Ona- Hahahah, smijem se imenuuu hahaha Huliganii 😂😂

On- Ma šta o´š, to su mi oni rekliii😂

Ona- Hahah, oke oke, nastavi..😁😂

On- Dakle....Tin i ja smo se 2013.natjecali, kao što sam ti rekao i prijetio mi je, ja to naravno nisam ozbiljno shvaćao iii jednog dana sam dobio poziv s ´Privatnog broja´, neko me nazvao i rek´o: ¸¸U nedjelju u 14:00 na školskom od Tesle.'' Ja sam pitao: ¸¸ E dečki a šta je loše sa školskom od Prečkog??'' Oni: ¸¸Oko Prečkog je previše murje, kod Tesle i gotova priča!'' I tako sam ja odlučio pozvat Karlu, Grgu, Mihu, Roka, Frana, Noela, Lovru, Tomislava, Marka, Gabrijela, Luku, Matea, Leona, Argjenta*, Ivana, Hrvoja, Nikolu i ja mislim da je bio Jels

Ona- Ček, ček, zove se Jels??😐😂

On- Daa, sad š-š, ja pričam

Ona- Ahaa...😒🤐
On- I pozvo sam ih, zato kaj smo mi banda iz Prečkog, Demoni, jeaa😎
Ona- Hahah, okeej, i kaj je dalje biloo??
On- E onda smo se fino okupili kod Tesle, i naravno, kao i inace, mi smo prvi stgli🙄 i njih cekali, dobro, brzo su došli, i kad su došli, prvi su počeli vrijeđat, ja sam reagirao zato što sam ja ipak vođa, mislim i Luka je al ja sam prvi reagirobowl, i vraćao im psovke
Ona- Hihi
On- Šta se ti sad smiješ??
Ona- Ma ništa, ništa, ajde pričaj ti😉
On- Mhm...😑 U glavom, tako smo se vrijeđali i onda je došla murja, približila nam se, Tin me lupio i tako smo se počeli mlatit, iii odjednom, došla je neka cura, izgleda skoro identično ko ti...čeek maloo
Ona- No? Oš pričat??
On- Isuse koja sam ja budalaaa😂😑
Ona- Zaaš? Msm nije da to poričemm...😏
On- Pa ti...tii...!!!
Ona- Daaa, jaaa jaaaaa, znam da sam najljepšaa, LoL baš sam narcis🌸💁😁😂
On- De mala ja ovdje ko neka budala ovo pričat, a tiii....tiii...tiii...uffff zato se i madam cjelo vrijeme smiješkaašš!!!😤
Auuff, On sjedi zbunjen, u sekundi se Viktoria ustala i otrčala negdje, samo je trčala, On je krenuo za njom. Nije znala gdje trči, samo je trčala. Došla je do neke šume...🔮🌳🐾







*ovo ime nema veze sa osobom iz trenutnog 6.a, al se nisam mogla sjetit nekog drugog😁😅😂💓 imena

10. ožujka 2015.

Ona- Viktoria...🙂

On- Oo, l´jepo ime

Ona- Hvala ti😊

         A ti si...?
On- Uff, ne smijem ti reć, znam Viktoria da nije u redu od mene da ti ne kažem kako se zovem, ali ne
        smijem
       Žao mi je😓
Ona- Maa...ovaj...u redu je, znam kako ti je, nadam se da ćeš mi reć već kada ćeš biti spreman i kada
         sve
         ovo prođe😞😊
On- Lijepo što me ti razumiješ,hvala ti....Viki😉
Ona- Ma ništa...tajnoviti😉😜
On- Maa, sad ćeš me zvat tajnoviti aa?😒
Ona- E pa kad ti to tolko puno smeta....
On- Hval...
Ona- Onda baš hoću😝
On- E malaa...!😠
Ona- Ma reci velikiiii😁😋
On- E sad si gotovaaa😉😈
Ona- Ahaa....baš te se bojim😒
On- E sad ćemo vidit..😈
Ona- Aha..jedino ako me uloviš😁😈
On- E pa...sama si to tražila🤚✋

I tako se oni počnu natjeravati po savskom nasipu. Svi ljudi koji su u to doba; inače, 19:26 je; bili vani, šetali se ili trčali su ih gledali kako se njih dvoje fino glupiraju. E baš su "kjut", kak´ bi danas rekle neke cure. 😁😂 Još uvijek se natjeravaju, e sad već Viktoria usporava, također i On. E sad je došao skroz do nje, prišao joj je iza leđa. Potapšao je po ramenuo, na šta se ona okrenula te ju je on prebacio preko ramena. Pff, mora se pravit muško pa da ju nosi tako. Ma bravo, nek ju nosi pa nek crkne.💩 Uff, dobro da ju je spustio, mog´o je poginut.😬 E sad slijedi ispitivanje...
Ona- E može par piatanjaa velikiii? 😁😜
On- Ma može malaa😂
Ona- Pa prvo pitanje, mladi gospodine, kako ste se vi našli u tom sr*nju s policijom??😐
On- Ehh...duga je priča..
Ona- Nema veze..imamo vremena cijeeeelu noć😊😉
Kaže to i legne na travu. Bilo je relativo toplo za ovo doba godine, čak 18 stupnjeva.
On- Pa ovako, to je sve počelo od jednog mojeg natjecanja...Taj Tin, njihov vođa...
Ona- Čiji vođa?!
On- Od dečkiju protiv kojih smo se mlatili
Ona- Aa, okej...šta s njim?
On- E pa prije dvije godine, dok sam još trenirao atletiku, on i ja smo se natjecali, a pošto sam ja bolje građen, kao što možeš vidjeti😏...
Ona- Narcisuu
On- Ugl. on i ja smo se natjecali i naravno ja sam pobijedio, i naravno da je to njega jaaako razljutilo, zato što su ga došle gledati cure njegovih godina ,koje su preko ušiju zaljubljene u njega, i on mi je odlučio vratiti, poslije natjecanja mi je došao i šapnuo: "Vjeruj mi, bit će osvete...", točno se sjćam tih riječi, i naravno da sam ja budala mislio da se on samo za*ebava samnom i da to neće napraviti, no pošto je on stariji od mene godinu dana, i mislio je to ozbiljno i napravio, ti ideš u Teslu?
Ona- Da, zašto?
On- Pa...ovako...

10. ožujka 2015.

Zašto bi se ona drogirala? Pa ne izgleda starije od Njega. Krenuo je prema njoj, nije ga još primjetila. Čula je korake iza sebe no nije se osvrtala. Kad je bio dva koraka iza nje, okrenula se i skamenila. Ukopala se u mjestu. Ustala je s mjesta i krenula u natrag. išla je "u rikverc", On za njom. Odjednom je On stao i samo se osmijehno, onako, "kulerski". Začudila se i zabila se leđima u zid i spotaknula se preko neke jakne. Pala je, On joj je pružio ruku i pomogao da ustane. Ustala je. Nešto je htjela reći, ali ju je On prekinuo. Pokazao joj je da bude tiho. Došla je policija i Njegovi. Pokazao joj je da se mora sakriti tj. da ih policija i njegovi nesmiju skužiti. Kimnula je glavom u znaku da je razumjela i pokazala mu je glavom u desnu stranu. Pogledao je tamo, bile su nekakve stepenice, brzo ga je povukla za podlakticu i otišli su do stepenica. Popeli su se i došli do nekakvog dizala. Ušli su u dizalo i spuštali se prema dolje. Pitate se zašto odmah nisu otišli dolje, zato što je na katu niže, u podzemlju, policija pretraživala podzemlje. Stepenicama se ne može do podruma pa su morali ići dizalom. Dizalo je stakleno, no staklo je zatamljeno pa se ne može vidjeti kada se netko vozi u dizalu. Tako su se neprimjetno spustili i došli u podrum.Iz podruma ima tajni prolaz za van. Prije nego što su izašli van, On je nešto htjeo pitati nju, ali ipak nije, valjda će ju pitati kada izađu van.

Izašli su van i krenuli prema Kajzerici. Došli su do Kajzerice, otišli su do obale. Sjeli su na obalu i gledali u rijeku. E sada bi im možda bilo pametno da razgovaraju. I tako su počeli, ona je pitala koliko On ima godina, od kud je, zašto se tukao...A ovako je tekao razgovor:

Ona- Pa...kol´ko imaš godina?

On- 14, ti?

Ona- Isto

On-U kojem si mjesecu rođena?

Ona- Devetom, ti?

On- Haha isto, koji datum?

Ona- 25-i, ti?

On- Hahaha istoo

Ona- Hahaha pa superr😆😊

On- Daa😊 Paa... smijem li znati kako se mlada dama zove?

Ona- Ahh, nisam baš sigurna jel´ ti smijem reć´ kak´ se zovem...😦😕

On- Zašto ne?😕

Ona- Zato da se nebi dogodile neke gluposti...

On- Ma nećee, meni možeš vjerovat😉😊

Ona- Ufff, okej... Dakle....ja sam....
🙊🔫🔥

6.veljače 2015.

Razbijeno staklo karantene, EKG pišti, i šta se još ima za vidjeti? Krasota, nema pacijetna, Njega. Ne zna nitko gdje je. Zašto je pobjegao? Zašto ga nema? 

Vratio se 10 minuta poslije. Kaže da je "otišao na sviježi zrak". Svima je pao kamen sa srca, vratili su ga u sobu i sad samo treba čekati još mjesec dana...😬

~32 dana kasnije...~

 Napokon, On je izašao iz bolnice, ali nesmije trenirati boks i košarku. Roditelji su ga jednu večer pustili van, pod uvjetom da Ivan bude s njim. Ivan je njegov stariji bratić, jako je odgovoran i ide u 2. srednje. 

19 sati je, Ivan je došao. Spremili su se i otišli van. Karlo, Grga, Miha, Roko i Fran su ih već čekali vani. Dok su Ivan i On išli do njih, netko je okrznuo ramenom o rame Njega. Okrenuo se i vidio je neku curu. Sva u crnom. Krenuo je za njom, ali ga je Ivan povukao za nadlakticu i glavom mu pokazao da ne ide. Kimnuo mu je glavom, u znaku da je razumio, te mu je Ivan pustio nadlakticu. Došli su do "škvadre" i počeli pričat o nogometu. On je samo mislio na nju, nije mogao prestati, jednostavno ga je zanimalo ´ko je ta cura. 

U jednom trenutku, On je otrčao nekud, Ivan je krenuo za njim, ali ga je nakon kraćeg vremena izgubio iz vida.
21 sat je, Ivan, Ivana, Njegovi roditelji i policija tragaju za Njim, još ga nisu našli. Pretražili su cijelo Špansko, Prečko, Vrbane, Jarun, Malešnicu i Savsku Opatovinu, ali Njemu ni traga. Svugdje ga treže, ali ništa ne nalaze.

~1 sat i 26 minuta kasnije~
Ako znate koja se ustanova nalazili na Jankomiru tj. po čemu je Jankomir poznat, ne biste mi povjerovali da su ga našli točno u toj ustanovi. U ustanovi za liječenje ovisnosti od droga, ne znam zašto je tamo, pa nije se drogirao niti pušio (cigarete😂). Jooj, pa on nije došao na liječenje, vidio je nju, onu curu koja ga je spasila, onu curu za koju ne zna ni tko je ni njeno ime ni ništa.
A da, policija  ni Njegovi još nisu došli, ja sam malo uranila.😅
Ali, zar se ona drogira?!
Nee, pa to je nemoguće...💉💊

5.veljače 2015.

Njemu je puls naglo porastao, ali u pozitivnom smislu. Ivana mu se skinula s leđa i zagrlila mamu. On je ustao, stao na noge. EKG je zapiskutao. Njegovi roditelji su se prepali zašto EKG pišti, a medicinska sestra se samo nasmiješila. Rekla je da to nije ništa strašno, samo da se elektrostimulator odljepio. Zaljepila mu je elektrostimulator natrag na prsa i izašla iz sobe.
Odjednom iz njihove sobe izlijeće mama Danijela i dolazi zadihana do medicinske sestre. Medicinska sestra, i još par sestara, ulijeću u Njegovu sobu. Čulo se jako glasno kašljanje. O-ou, mislim da je i malo bljucnuo. Uff, to nemože bit dobro.😬 Jako je loše. U sobu ulijeću, gotovo brzinom svijetlosti, četiri doktora, vode ga iz sobe u operacijsku salu. Ovdje, u njegovoj sobi, k´o da se dogodio pokolj, sve se crveni od krvi. Odvratno! Uu, pored mjesta gdje je bio Njegov krevet je neki komadić nečega, neznam šta je to, ljigavo je, žilavo, bljakasto.😖 Haha, to me podsjetilo na jednu epizodu´Dr. House´ kad je jedan pacijent iskašljao komadić jetra.😅 Ouu...😳😲😥😬

Prošla su već tri sata od Njegovog odlaska iz sobe. Ništa se ne događa, samo tu i tamo izleti neka medicinska sestra iz operacijske sale. Mama Danijela i tata Petar su u čekaonici i nestrpljivo čekaju. Svako malo tata Petar ide do medicinskih sestara i pokušava saznati što mu se događa sa sinom. No ništa ne doznaje.

Uuuff, odjednom frka-panika, svi su se uskomešali i doktori i medicinske sestre su izašle iz operacijske sale. Doktori i medicinske sestre pričaju sa Njegovim roditeljima već 15-ak minuta. Saznali su:
                  On je operirao pluća i jetra
                  Živ je (za sad🙊😅)
                  Ima Wilsonovu bolest
                  Nema leukemiju
                  Više nesmije trenirati košarku, a pogotovo ne boks
                  I morat će ostati u bolnici, za sad, još mjesec dana

Medicinske sestre su otišle po Njega u operacijsku salu i odvele ga do sobe. No ovaj put su ga odveli u karantenu.Maknule su se iz njegove sobe i otišle. Mama i tata su odvezli Ivanu kod tete i vratili se. Sve je mirno. Ne čuje se ni hodanje medicinskih sestara i doktora. Ništa. Samo tišina.
I u jednom trenutku, kao grom iz vedra neba....🌩

5.veljače 2015.

Prošla je ponoć. Edgar je već odskakutao do Njegovih roditelja. I baš kad je On krenuo do njih, onesvijestio se. Pao je na pod i nije se micao. Njegova mama, Danijela, odmah je dotrčala do Njega pokušavajući mu nekako pomoći, dok je Njegov tata, Petar, nazvao Hitnu.Hitna je došla za 5 minuta. Odveli su Njega u kola Hitne pomoći i pregledali. Saznali su da ima leukemiju, brzo su ga odvezli u bolnicu. Njegova sestra Ivana, Njegov tata Petar i Njegova mama Danijela odmah su došli u bolnicu iza njih. Čim su ušli u bolnicu, do Njegovog tate je došla bolničarka sa listom papira i kemijskom. Trebaju operirati Njega za oporavak od leukemije, no posljedice su te da možda više nikada neće moći igrati košarku, a pogotovo boks. Petar, Njegov tata, se malo nećkao, ali je ipak potpisao. Znao je da je to najbolje za njega, makar to bilo rizično. U čekaonici su. Ivana je već odavno zaspala i po nju je došla tetka i odvela ju kući u krevet.
Već je 2:28 a o Njemu i operaciji ni riječi. Njegovi roditelji već su sada jako zabrinuti.😔
Napokon je došla medicinska sestra. Naglo su ustali od uzbuđenja te im je medicinska sestra pokazala da budu tiho.👆 Odvela ih je u sobu gdje je On ležao. Spavao je. Medicinska sestra je rekla da je operacija uspješno prošla, no da će On morat´ ostat u bolinci 3 tjedna zbog oporavka i pretraga. Njegovi roditelji su kimnuli glavama. Medicinska sestra je otišla, a Njegovi roditelji su ostali sa njim u sobi.
Jutro je, oko 7 sati. Njegovi roditelji su budni, tata Petar nije spavao cijelu noć.
On se napokon probudio. Mama Danijela je skočila od veselja do njega. Nešto je promrmljao i iskašljao malo krvi te opet zaspao. Tata Petar je pozvao medicinsku sestru, rekla je da je to posljedica operacije od leukemije. Kaže da će to iskašljavanje krvi trajati najmanje tjedan dana. Promjenila mu je infuziju i otišla.
Sat vremena poslije, došla je Ivana i potrčala u njegovu sobu. On je sjedio na krevetu, Ivana mu se zaletila s leđa i zagrlila ga. On je imao reakciju koja je začudila i roditelje i doktore...🏥

4.veljače 2015.

On je došao do stana. Stavio je ključ u ključanicu i krenuo otključavati vrata. Zavrtilo mu se, pao je na pod, recimo to tako, pao, svjesno je pao, recimo da je sjeo na pod. 😅 Nije znao zašto mu se vrti. Ustao je. Okrenuo glavu par puta, ne doslovno, te mu je nešto kvrcnulo iza. Prepao se da je to Ivan, no sjetio se da mu je to samo kvrcnuo vrat. Još uvijek mu se vrti. Otključao je stan, nikog nije bilo unutra osim njegovog psa Edgara. Sestra mu je otišla prespavati kod prijateljice, a roditelji su bili na poslu. Inače.. mama mu je tajnica, a tata odvijetnik. Oboje su još na poslu. On je ušao u stan. Zaostao. Edgar je dotrčao do Njega. Netko je trčao po stepenicama. I to baš do Njegovog stana. Taman kad je došao blizu vrata, On se okrenuo i brzo brzo zatvorio vrata. Bio je to Tin. Edgar se malčice preplašio i počeo lajati k'o nenormalan. Tin je lupao po vratima, a Edgar je lajao, predivan duet!😄 U jednom trenutku, buka je nestala, i Tin i Edgar su prestali. Odjednom su se vrata otvorila. Netko je ušao u stan. Uff, dobro je, to su bili samo Njegovi roditelji. Tin se brzo sakrio da ga Njegovi roditelji nebi primjetili. Edgar im je potrčao u susret. I taman kad je On ustao i krenuo prema njima...🚪

4.veljače 2015.

On je gledao kako mu Ona nestaje iz vida. Nestala je, otišla. On je krenuo prema doma. Putem je razmišljao o Njoj. Nije ni mogao zamisliti da će ju danas naći. 23:40h je. Stavio je ključeve u ključanicu od ulaza i osjetio oštar predmet na leđima. Spustio je ruku s ključeva i stavio ju uz tijelo. "Napadač"-X

X- HaaHaa, šta bi ti, aa? Sad si ti up´o u sr*nje, ne mi.😈

On je samo uzdahnuo.

X- Šutimo aa, us*o si se. Znao sam ja da si ti kukavica, za*ebavaš se sa krivim ljudima, loše ti je krenulo. Ti misliš da je sve ovo za*ebancija, varaš se, varaš se, i to gadno se varaš *****!(X je rekao njegovo ime pa sam stavila * da ne saznate tko je on😜) X je držao nož u ruci, sve jače i jače mu je zabijao nož u leđa. E sad On nastupa...😌 Brzo se okrenuo, izbio X-u nož iz ruke, bacio ga na pod i rekao:

On- Ehehe ko se sad za*ebava sa pogrešnim ljudima, aa?🖕

To rekoše i pokazaše mu prosti prst.😂🙊

X je bio malo ošamućen od udarca o zemlju, vidio je nož bačen pored njega. Uzeo je nož, ustao se skrivaći nož. Stao je iza Njega, On je bio okrenut leđima prema X-u pa nije vidio što je X napravio. Stao je iza Njega, On se okrenuo, X mu je u milisekundi nožem prerezao žile na ruci čim se On okrenuo. X ga je prerezao i brzo pobjegao. Njemu se malo zavrtjelo, no mislio je da to nije ništa. Otključao je vrata ulaza i ušao u zgradu. Do stana je išao stepenicama, dok je došao već su simptomi porezotine počeli djelovati...🔪

 4.veljače 2015.

 Krenuo je u "potragu" za Njom. Pretražio je cjelo Špansko, Vrbane, i krenuo detaljno pretraživati Prečko. Pretražio je područje oko škole Prečko. Pozvao je Luku. Luka je odmah došao. Luka kaže da ju je vidio kod Tesle, to je osnovna škola pored "šoping" centra Prečko, nešto podalje od Oš Prečko. Krenuli su do Tesle. Nisu nikoga vidjeli na školskom igralištu niti ono škole. Zastali su, bili su sami, no nešto je iza njih zašuškalo. Vidjeli su je, Nju, djevojku koja je Njemu spasila život. Gledali su se neko vrijeme. Negdje je išla, malo se žurila. Vozila je skateboard, haha, On je rekao:"Izgleda kao predivni anđeo iz pakla!"😍 Već se zaljubio. Imala je smeđu kosu, visoka je oko 175 cm i sportske je građe. Ima neobično plamene oči. Gledali su se neko vrijeme, On je krenuo prema Njoj no ona je je otišla, možda im je htjela i pobjeći. Brzo se odvezla na skateboardu, On i Luka su potrčali za njom, ali im je pobjegla. Vidjeli su da je otišla prema Jarunu. Luka je otišao doma, ostao je On u potrazi. Krenuo je na Jarun. Sam.
Otišao je do "skejt parka". Vidio ju je, no prekasno. Već ga je "skužila", krenula je odlaziti, vjerojatno i bježati. On je trčao za njom. Stala je. On je stao iza Nje, stavio joj je ruku na rame. Okrenula se prema Njemu, maknula mu ruku sa svojeg ramena. Pogledala ga je u oči.
-Zašto me pratiš?
-Htio sam saznati tko si ti.
-I?
-Iii, šta?
-Trebaš me još neš?
-Zapravo trebam.
-Šta?
-Hvala ti.
-Molim. To je to?
-Oćemo se malo upoznat? Misim, ipak si mi spasila život...
-Bolje bi bilo da ne, ne sada, možda jednom, ali ne još nekih par dana.
-Zašto ne?😕
-Zato, saznat ćeš...
-Aali kada?!
-Jednog dana...
 -Okej. A kako se zoveš?
Poslije tog pitanja ga je pogledala ozbiljnim, prezirnim pogledom i samo je otišla, okrenula se i krenula. On se zbunio, čemu mu je ovo trebalo, zašto, što je krivo napravio?😕🌟